Intervju: Andrej Sen Senkov, ljekar u svijetu vizuelne umjetnosti

Andrej Sen Senkov (1968) rođen je na Tadžikistanu. Završio je studije medicine. Živi i radi u Moskvi. Autor sedam knjiga poezije, proze i vizuelne poezije. Bavi se i umjetničkom fotografijom. Prevođen na 8 jezika.

Voli cigarete sa bijelim filterom, Jack Daniels, Veneciju. Posjeduje bogatu kolekciju afričkih maski. 

Njegovu umjetnost odlikuje sinestezija zvuka, personifikovanog kao boja, dodir ili poslije dužeg traženja prođen miris usamljenog vjetra. Nekad je taj zvuk stvaran, a često i privid, koji tone u trag, sjenku. I upravo zbog ovog naglašenog čulnog, njegova poezija je duboko slikovna, vizuelna.

T.B: Bavite se poezijom, prozom, vizualnom poezijom, ali i umjetničkom fotografijom i primijenjenom umjetnošću. U čemu se od svega ovoga najbolje snalazite? I koji je najbolji način da opišete sebe?

A.S: Sve je to kao kuća sa više odaja. Ja svakoga dana putujem od jedne do druge odaje. Najviše sam u odaji poezije. I znam dobro sve njene male stolice, sto, kauč…

T.B: Bavite se i vizuelnom poezijom. Znači li to da njom izražavate ono što ne možete izraziti običnim stihovima?

A.S: Vizuelna pjesma je izokrenuta klasična pjesma. Tu se tekst sam odmotava u ime pjesme. Ali, «zvijezde» ili «tačkice», ili pjesma bez imena idu dalje, preobličavaju se u plastičnu sliku. 

T.B: Primijetila sam da imate izraženi senzibilitet ka zvucima iz spoljašnje sredine. Koliko ti zvuci utiču na ono što pišete?

A.S: Jako mnogo. Jednom sam u nekom kafiću u Sjevernoj Karolini čuo trubu, i nakon što sam se vratio u Moskvu, počeo sam da pišem knjigu o jazzu, koju sada dovršavam. Tu sam opisao čudne nadrealističke portrete jazz muzičara počev od Milesa Davisa do Esbjorna Svenssona. Knjiga će se zvati JAZZ. Zvuci…

T.B: Završili ste studije medicine. No, ne bavite se medicinom. A možda i bavite.

A.S: Da. Bavim. Radim u bolnici.

T.B: Nalazite li povezanost između medicine i književnosti?

A.S: Već 15 godina radim u bolnici, liječim ljude. Čudne “povezanosti” mi prolaze kroz glavu 50 sati u toku radne nedelje… No, moja profesija i jeste “vizuelna”. Bavim se ultrazvučnom dijagnostikom. Ja u organima čovjeka vidim pjesme.  

T.B: Čitate li crnogorske autore? Ovo Vas pitam iz razloga vjekovne povezanosti između Rusije i Crne Gore, ali i zbog izvjesnih jezičkih srodnosti.

A.S: Je li Radovan Karadžić iz Crne Gore? Mnogo dobro piše. Volim i Kiša. Ne znam… ali znam i za još neke autore iz Srbije i Hrvatske: Ugrešić, Živković, Petrović, Kapor… i naravno Pavić.

Tanja Bakić za ćasopis "Dan"